Str. 27. Ubojstvo prijatelja
- Str. 1 Početak
- Str. 2. Prema Bleiburgu
- Str. 3. Susret
- Str. 4. Celje-Dravograd
- Str. 5. Sukobi
- Str. 6. Rana i susret
- Str. 7. Naprijed pod vatrom
- Str. 8. Bleiburško polje
- Str. 9. Predaja
- Str. 10. Izdaja
- Str. 11. Povratak
- Str. 12. Prema Mariboru
- Str. 13. Maribor
- Str. 14. Počinje teror
- Str. 15. Talijan
- Str. 16. Razvrstavanje
- Str. 17. Na početku križnog puta
- Str. 18. Pred Zagrebom
- Str. 19. Kroz Zagreb
- Str. 20. Marš
- Str. 21. Hladno ubojstvo
- Str. 22. Bjelovar
- Str. 23. Dalje na put
- Str. 24. Selo za selom…
- Str. 25. Kuhane koprive
- Str. 26. Srpska sela
- Str. 27. Ubojstvo prijatelja
- Str. 28. Prema Osjeku
- Str. 29. Odvođenja
- Str. 30. Apatin
- Str. 31. Lipanj
- Str. 32. Pečena svinjetina
- Str. 33. Uhoda
- Str. 34. Opet na put
- Str. 35. Sombor
- Str. 36. Otrovno mlijeko
- Str. 37. Izdvojeni
- Str. 38. Novi Sad
- Str. 39. Petrovaradin
- Str. 40. Unaprijeđenje u poručnika
- Str. 41. Premlaćivanje
- Str. 42. Ceduljice
- Str. 43. Vršac
- Str. 44. Logorski život
- Str. 45. Amnestija?
- Str. 46. Neamnestirani
- Str. 47. Kovin
- Str. 48. Prve posjete
- Str. 49. Odlasci
- Str. 50. PTSP?
- Str. 51. Tifus
- Str. 52. pola Križnog puta.
- Mladen Bevanda: O knjizi I dio
- Mladen Bevanda: II dio
- Mladen Bevanda III dio
- Mladen Bevanda IV dio
- Kraj prvog dijela
Uglavnom idemo hodom, ponekad – kraće vrijeme – moramo i potrčati. Pripeka je, žeđ počinje mučiti. Sela kroz koja prolazimo izrazito neprijateljska. I žene i muškarci nasrću na kolonu letvama i tuku koga dohvate. Stražari ne brane. Žene su gore od muškaraca. Nasrtljivije, okrutnije. Jedna, ne više mlada, uporno pokušava ubosti koga vilama. Kako je dosta nespretna čini mi se da joj to ne uspijeva. Žena ostaje iza nas. Stražari nas požuruju, ubrzavamo hod.
Sve je toplije. Sunce je okomito. Podne je sigurno prošlo. Nekoliko je sela već za nama. Viđam one neobične bunare ispred kuća. I konačno se dogodilo ono neminovno. Stotinjak metara ispred mene iz kolone je istrčao jedan zarobljenik i uputio se prema bunaru. Spustio je onu drvenu napravu na kojoj je vjedro u bunar, izvukao je, zgrabio u svoju zdjelu vodu i trkom se vratio na svoje mjesto. Pratilac koji mu je bio najbliži, pokušao ga je dohvatiti kundakom. Nije mu uspjelo pa je odustao. Kako se nije dogodilo ništa posebno, sada su iz kolone izišla dvojica-trojica, prišli bunaru, zahvatili vodu i vratili se. Izgledalo je da su stražari to nadmudrivanje prešutno prihvatili. Kad smo mi prišli na tridesetak metara bunaru, oko njega je već bilo tridesetak užurbanih ljudi. Ne rekavši mi ni riječi, moj neznani sudrug također iskorači iz kolone i ispred samog pratioca preskoči jarak uz cestu i potrča prema bunaru. I drugi iskoračuju iz reda i slijede ga. Zurim u te ljude, prizor mi se čini nestvarnim. Oko bunara je već sigurno pedesetak ljudi. Od njih se bunar više ne vidi. Iznad njihovih glava tek se ukazuje ona poluga dižući se i spuštajući. Kao da je vrijeme stalo. Već sam bio gotovo u visini bunara kad iznenada zaglušno odjeknu dugi mitraljeski rafal. Strijelac je negdje iza mojih leđa. Ljudi oko bunara neobično poskakuju i padaju jedan preko drugoga. Neki pokušavaju pobjeći prema cesti ali ih zrna sustižu. Bijedna odjeća na njima boji se krvlju. Dugački rafal se prekida. Nastavljaju kratki rafali. Od one gomile više nitko nije na nogama. U onoj hrpi tjelesa na zemlji oko bunara je i moj novi prijatelj.
NASTAVLJA SE
Knjiga "Pakao je počeo u Bleiburgu" | Dubo 9. ožujak 2010.
