Nije gospođa Anka ovim završila pisanje dnevnika, (nastavit će se) ali nakon ovakvih muka, gladi strepnje i neizvjesnosti sreća im se se osmjehnula. Dobili su predah…
18. studeni II dio Čekamo dugo, naravno svi na nogama, a našli smo se s Ivom Galjufom, prati ga Mišo. On je krenuo u Njemačku. Autobusi su se pomalo počeli popunjavat, koji idu na brod, a nama još veća neizvjesnost, jer čovjek iz Teritorijalne obrane na vratima autobusa provjerava ljude jesu li na spisku, te [...]
18. studeni Sinoć su nas nazvali naši iz Padove i strašno su sretni da dolazimo. Dogovorili smo se da će oni saznati gdje brod “San Marko” dovozi izbjeglice, pa će Maristella doći autom po nas. Uglavnom ako je organiziran prijevoz prema sjeveru Italije mi ćemo ga koristiti.
17. studeni Sinoć smo obećali Adeli i Žiki da ćemo doći malo u njih ako bude mirno, pa smo oko devet sati pošli autobusom. Dobro smo se tratali, imali su gavrilović salamu i vina. Adela je bolesna a danas joj je rođendan. Odnijela sam joj kesicu bombona a ona je meni poklonija jedan limun.
16. studeni Jutros nas je zvao Aco na doručak. Pošli smo autobusom, vrijeme je bez kiše, pa smo odnijeli jednu bursu u Aca, ako pođemo u Nikole da nam je lakše spakirat. Zamolila sam Dragicu iz Crvenoga Križa da nas upiše na spisak.
15. studeni – II dio Peru se došao javiti jedan mladić iz Komolca, koji je tamo ratovao do kraja, a sada je i Komolac pao u ruke jugovojske. I jutros se puca, ali iz lakog naoružanja, pa se na to i ne osvrćemo.
14. studeni Ovu smo noć dobro spavali i to u piđami. Jutro je mirno, ne puca se. Autobus je došo po one koji putuju brodom u Istru. Mladić s Petrače – Selak je ranjen pa i on s ženom putuje tim brodom. Uranili smo na autobus te po njemu poslali poruku Nikoli da smo [...]
12. studeni – III dio U drugoj sobi ima malo više reda, jer u njoj nema rešo, a po danu je zaključavamo, jer djeca izvlače blokove, koji su tu pohranjeni. Na znak opće opasnosti ta vrata odmah otključamo. Po noći na 9 ležaljki s plaže spava od 12 – 14 djece.
12. studeni – II dio Međuljudski odnosi u hotelu su sve lošiji. Jutros su u skloništu izbile dvije tuče, a sve zbog jednog rešoa na kojemu svi kuhamo. Baš u skloništu je jednom čovjeku pozlilo. Pomogli su mu da ga izvedu malo na zrak, jer je zagušljivo, ali tada je grunula granata, a ova dvojica [...]
11. studeni – II dio Sada je 11 sati u jutro i oko nas strašno bombardiraju. Užasno me strah. Već četvrti dan smo pod zemljom. Baš razgovaramo o tome, da bar znamo do kada, pa bi brojili dane kao osuđenici, a mi neznamo ni što će biti do jedan sat, danas, noćas.
11. studeni – I dio Auto nam još nije izgorjelo. Jučer popodne je oko nas jako tutnjalo. Malo me manje strah nego predhodnih dana. Možda na prazan želudac lijekovi bolje djeluju. Za objed smo imali samo sendvić, i to pola fjelice mortadele između kruha.
10. studeni Sinoć smo opet legli u robi oko ponoća. Jutros smo se za sreću ranije probudili, tako da sam do sedam sati uspjela donijeti more iz bazena za banju, a Pero nije dobio vodu za piće. Pomela sam i sobu, jer je bila puna stakla.
9. studeni Jutros u sedam sati sirena je označila prestanak opasnosti. Pero se pripremio da ide u Grad u spenzu iako nerado, jer ga je strah. Nikad se nezna kad će zapucati. Međutim, još nije izašao iz hotela kad se počelo pucati.
8. studeni Sinoć smo s balkona gledali dvije topovnjače iza Grebena. Nešto prije toga kružili su avioni, tako da smo dobar dio večeri bili u skloništu. Sa topovnjača se pucalo, ali ne dugo, pa je i ova noć protekla mirno. Sada čujemo mitraljez, ali to nam je normalno.
6. studeni Jutro je vedro. Nije bilo uzbune pa sam oprala i prostrla robu te ugrijala Peru litru vode da se umije. Za mene nemam, možda ću imati sutra.
Patagonia Theme designed by Wp Themes Planet and proudly powered by WordPress
