Došavši u ćeliju, ne začuh ni jedno pitanje. Očito je izraz moga lica sve rekao. Po prvi put nisam izbjegavao dodir hladnog betona, suprotno, čak mi je godio. U glavi mi je brujalo, cijelo me je tijelo boljelo. Dan sam dočekao budan, koncentrirajući misli na stvari koje se događaju izvan ovog života. Continue Reading »
Odlučio sam šutjeti. I sam znajući da neću progovoriti, oficir uze sa stola onu palicu. Sličila je na komad gumene cijevi za polijevanje vrta s kožnom omčom na jednom kraju. Provukavši ruku kroz tu omču, poče palicom lagano udarati po dlanu slobodne ruke istodobno mi prilazeći. Continue Reading »
Odlučio sam šutjeti. I sam znajući da neću progovoriti, oficir uze sa stola onu palicu. Sličila je na komad gumene cijevi za polijevanje vrta s kožnom omčom na jednom kraju. Provukavši ruku kroz tu omču, poče palicom lagano udarati po dlanu slobodne ruke istodobno mi prilazeći. Continue Reading »
Silazili smo s kata u podrum. Nenavikao valjda na tako tiho i kratko saslušanje i izvevši iz toga svoj zaključak, moj pratilac prokomentira kako je najpametnije odmah priznati. Nisam mu ništa odgovorio. Ušao sam u ćeliju i sjeo na svoje mjesto. Očekivao sam da će opet doći po mene. Continue Reading »
Silazili smo s kata u podrum. Nenavikao valjda na tako tiho i kratko saslušanje i izvevši iz toga svoj zaključak, moj pratilac prokomentira kako je najpametnije odmah priznati. Nisam mu ništa odgovorio. Ušao sam u ćeliju i sjeo na svoje mjesto. Očekivao sam da će opet doći po mene. Continue Reading »
Zaključio sam da razlog moga uhićenja može biti smješten samo u razdoblje rata, točnije između 1941. i 1945. godine, dakle od navršene petnaeste do nenavršene devetnaeste godine života. Continue Reading »
Ljubazni gospodin predstavio se kao fra Vitomir Jeličić. Bio je glavar franjevačkog reda u Sarajevu. Uz njega je sjedio profesor Omer Džudža. Njega ću kasnije sresti u KPD Zenica. Continue Reading »
Bila je već noć kad sam iza sebe čuo poziv da krenemo. Uvukao sam glavu u ramena i polako se okrenuo spreman na novu porciju udaraca. Međutim, bio je to moj pratilac. Continue Reading »
U drugoj polovici kolovoza, zajedno s Tonkom Ikovcem, poštenjačinom i dragim prijateljem kojega sam uvodio u posao, bio sam na terenu Vrgorca. Continue Reading »
Negdje u kolovozu na Stradunu sam susreo Savu Markovića, kolegu iz gimnazije u Banjoj Luci. Nisam ga vidio od 1943. godine. Te godine su on i Vladimir Dijak bili uhićeni od strane UNS-e i kao skojevci izvedeni pred sud. Netko od njih dvojice me je predložio za svjedoka obrane. Continue Reading »
U novu, dubrovačku sredinu uklopio sam se relativno brzo. Radio sam svoj posao najbolje što sam umio i mogao. Continue Reading »
U novu, dubrovačku sredinu uklopio sam se relativno brzo. Radio sam svoj posao najbolje što sam umio i mogao. Continue Reading »
U Dubrovniku sam našao skroman smještaj u prenoćištu “Sunce” koje je držala majka mog prijatelja Miše. Dobra gospođa Martinović prihvatila me je kao svoje dijete. Uvijek ću je se s poštovanjem i zahvalnošću sjećati. Mišo je tada “služio rok” u KPD Zenica. Continue Reading »
NOĆNA MORA
U Sarajevu sam ostao kod majke još mjesec dana nakon puštanja na slobodu, 11. rujna 1946. godine. Mama je dobila zaposlenje i svojim je radom izdržavala mlađeg brata koji je još pohađao školu. Moja su usta bila prekobrojna i bio sam svjestan da moram krenuti svojim putem. Continue Reading »
Mehmeda Selmana i Ahmeta Šehića, koji su u optužnici također navedeni kao svjedoci, nisam vidio niti za vrijeme istrage niti su se pojavili pred sudom. Ne mogu reći da li sam ih ikada poznavao. Continue Reading »
